Vijest je opet na ekrane vratila sve one eksperte i političare koji su po ko zna koji put javno ponovili da Hrvatska nema pravo da bez saglasnosti BiH moguće ugrozi pristup međunarodnim vodama našoj zemlji, što joj garantuje međunarodno pravo na osnovu konvencije Ujedinjenih nacija iz 1958. godine i Konvencije o otvorenom moru UN-a koja je stupila na snagu 16 novembra 1994. godine, dokument kojeg je i sama Hrvatska usvojila, naravno.
Sve oči u sarajevskim medijima gledale su uvrijeđeno u Zagreb, ali su autori priča i priloga, te njihovi urednici, namjerno ili slučajno izostavili jednu važniju adresu - Brisel, te izostavili neizbježno važnu činjenicu da je početkom maja prošle godine, hrvatska šefica diplomatije Vesna Pusić, na povratku iz Brisela slavodobitno obznanila medijima da je predstudija izvodljivosti, koju je naručila Evropska komisija pokazala je da je Pelješki most, ako je vjerovati ekspertima službenog Brisela, 'apsolutno najbolja opcija povezivanja juga Hrvatske s ostatkom države'.
Pusićeva je spominjala neke bodove tada. Navodno naručena predstudija je rješenju u korist gradnje mosta ddodijelila 14 dok je rješenje koje predviđa kopneni koridor kroz BiH ocijenjeno sa minus 19 bodova.
Ministarka je tada novinarima objasnila da je famozna predstudija po narudžbi Evropske komisije, pokazala kako je izgradnja Pelješkog mosta, 'apsolutno gledano, ne samo finansijski, nego šengenski i politički te fitosanitarno i najbolja opcija'.
Shodno ovim činjenicama, ne čudi Grčićeva izjava, uz dodatak da će tražiti da se studija izvodljivosti finanira iz evropskih fondova, ali čudi ponašanje novinara javnog medijskog servisa Federacije, te ne samo njih, nego i drugih sarajevskih medija koji su odmah poletjeli za isprobanim i izjanđalim populizmom, kao i raznih eksperata jer je očito da svi oni obmanjuju javnost, s obzirom da su potpuno iz priče o gradnji Pelješkog mosta izostavili Brisel, ali zato službeni Zagreb nipošto ne.
Podsjetimo se malo na izjave zvaničnog Zagreba iz proteklih godina, počevši od, u dijelovima BiH, teško primljene izjave premijera Ive Sanadera iz oktobra 2007. godine da Hrvatska ne treba da traži saglasnost ni od koga da bi gradila most na svojoj teritoriji.
Nakon neslavnog Sanaderovog odlaska, njegova nasljednica na mjestu premijera i nekadašnja stranačka kolegica Jadranka Kosor izjavila je u avgustu 2011. godine u Metkoviću da Hrvatska ne odustaje od gradnje Pelješkog mosta, tvrdeći da je Vlada zaokružila finansijsku konstrukciju i da će se radovi na izgradnji nastaviti u septembru te godine.
Sredinom maja 2012. godine, nova vlada premijera Milanovića, najavila je da bi mogla, nakon 7 godina definitivno da odustane od gradnje Pelješkog mosta, zbog vrtoglave cijene projekta od 320 miliona eura te takođe najavila i raskid Ugovora o gradnji mosta kopno-Pelješac, kojeg su Hrvatske ceste 2005. godine sklopile s preduzećima Konstruktor, Viadukt i Hidroelektra niskogradnja.
Tada je u medijima, uz najave o odustajanju diskretno spomenuta i ideja koridora kroz Neum, koja bi, prema tadašnjim procjenama, koštala višestruko manje- oko 5 miliona eura.
Za vrijeme HDZ-ovih vlada, u vrijeme Sanadera i Kosor, opozicija iz SDP-a i HNS-a oštro je kritikovala ideju izgradnje Pelješkog mosta kao preskupu i megalomansku, te su podsjećali da Hrvatska to sebi ne može da priušti.
Dileme službenog Zagreba, kojeg sada predstavljaju nekadašnji oštri kritičari i protivnici gradnje Pelješkog mosta, otklonio je svakako službeni Briselm odnosno predstudija koju je naručila Evropska komisija.
Službeni Zagreb praktično je, nakon smjene HDZ-ove, u SDP-ovu i HNS-ovu vladu, odustao od gradnje mosta sve do famozne predstudije i Milanovićevih čestih izjava da gradnja mosta dolazi u obzir ako ga bude finansirala EU, a ne Hrvatska koja za to nema sredstva.
Malo po malo, Brisel je okuražio Zagreb da se vrati staroj ideji, koju je tako gorljivo zagovarao Sanader.
Njegovi politički protivnici sada su uz predstudiju po narudžbi Evropske komisije, konačno 'prelomili' i nastavili tako gdje je Sanader stao.
Da nije bilo briselskog vjetra u leđa i rezultata ključne predstudije, Zagreb bi s BiH možda razrađivao planove o gradnji kopnenog koridora, ili pak tunela, kako se još predlagalo.
Međutim, Brisel je rekao svoje i to u Sarajevu izgleda toliko teško podnose da potpuno ignorišu notorne činjenice.
Prije skoro 5 godina, u maju 2009. godine, u to doba član, danas predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić izjavio je da će, 'nastavi li Hrvatska gradnju mosta za Pelješac bez konsultacija s Bosnom i Hercegovinom, država BiH zbog toga podnijeti tužbu Međunarodnom sudu za pravo mora u Hamburgu'.
Kome će danas Komšić da prijeti tužbom? Briselu? Čisto sumnjam.
Interesantno, u septembru 2012. godine na trilateralnom sastanku povjerenika Evropske unije za proširenje Štefana Filea, hrvatske ministarke spoljnih poslova Vesne Pusić i njenog kolege iz BiH Zlatka Lagumdžije, već se govorilo i znalo o studiji izvodljivosti po narudžbi Evropske komisije, a naš šef diplomatije je izjavio da 'kakvo god rješenje bilo na kraju, to će biti rezultat dogovora Hrvatske i Bosne i Hercegovine'. „
- Hoće li biti most, nemost, tunel, nadvožnjak, podvožnjak, avioni, kamioni, sve će biti rezultat međusobnog dogovora - pričao je tada, inače često vickasti ministar Lagumdžija, koga su očito njegovi partneri Pusićka i File, uspjeli da 'pređu'.
Dok se predstudija radila, umišljenom političaru koji misli da sve zna i da je najpametniji na svijetu, evropski i hrvatski 'partneri' vješto su zamazivali oči, a izgleda i isprali mozak.
I ne samo njemu, nego i ostalim političarima i medijima koji ne vide da upravo Brisel stoji iza najnovije reaktuelizacije gradnje spornog mosta, baš kao što se glumeći arbitre, kobajagi dobronamjerni, nudeći pomoć u slučaju teških pregovora oko provođenja presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu u slučaju 'Sejdić-Finci', a u stvari drže leđa Draganu Čoviću i HDZ-u BiH te njihovim satelitima iz HDZ-a 1990.
Niti jednom rječju Brisel nije odvojio Čovićeve zahtjeve od merituma presude 'Sejdić-Finci'.
Sve su, poslovično, prepustili domaćim političarima - čitaj: dali su Čoviću odriješene ruke da na presudi 'Sejdić-Finci' ostvari svoje političke ciljeve kroz mantru da se slučaj Komšić više nikada ne ponovi.
Ko ne vidi da zvanični Brisel nije superiorni i neutralni arbitar, kakvog ga zamišljaju pojedine političke tintare u svojim utopističkim snovima o civilizovanoj i ne znam kakvoj divnoj i krasnoj Evropi i Uniji, kojoj tako naivno vjeruju i teže, taj je obična budala ili plaćenik, neko ko iz nesposobnosti ili korumpiranosti obmanjuje javnost da Zagreb, a ne Brisel plaća studije o gradnji Pelješkog mosta i oduzima BiH pravo na nesmetan pristup međunarodnim vodama, da Zagreb, a ne Brisel arbitrira u pregovorima u kojima se Čoviću i HDZ- BiH daje svo vrijeme ovoga svijeta da, dok ne zadovolje svoje apetite, unedogled odgode provođenje presude 'Sejdić-Finci', namirujući, ispod tezge, stare težnje, želje i stremljenja.
(Nezgodić)
