Već skoro dvije sedmice od skandaloznog teksta direktora Balkanskog deska Američkog instituta za mir (USIP) Daniela Serwera, niko od političara, intelektualaca iz reda Bošnjaka i svekolike bh. patriotske javnosti nije našao za shodno da reagira ili osudi krajnje uvredljive i ponižavajuće jezičke konstrukcije na račun Bošnjaka. Serwerov tekst u prijevodu urednika jednog sarajevskog sedmičnog lista naslovljen sa „Sirene koje zazivaju raspad BiH mogu odvesti u katastrofu“ još jednom je pokazao svu aroganciju, nipodaštavanje i krajnje dezavuiranje Bošnjaka kao nacije, njegovih političkih i akademskih predstavnika kao običnog objekta politike i potencijalne opasnosti te potpuno negiranje demokratskog potencijala jednog cijelog naroda. Sve uz razumijevanje i odobravanje retrogradnih snaga bosansko-bošnjačke provenijencije koje donkihotovski stoje na braniku kolonijalnog provizorijuma zvanog cjelovitost BiH.
Vukovi, psi, hijene ili šakali
Nedopustivo je da osoba koga ovdašnji predstavnici bošnjačko-bosanske građanske utopije hvale kao jednog od najboljih američkih stručnjaka za Balkan, upotrijebi izraz učoporiti, za jedan stari europski narod, opisijući hipotetičku situaciju u kojoj bi se, u slučaju raspada BiH, Bošnjaci mahom našli na području središnjeg dijela zemlje.
„Dajte im legitimnu državicu, ili možda dvije, pošto populacija nije koncentrirana samo u centralnoj Bosni već i u njezinom zapadnom dijelu – i garantira se ozbiljna radikalizacija. Probajte ih učoporiti sve u centralnoj Bosni i imate zagarantiran džihad“, kaže Serwer za jedan europski narod ne trepnuvši, uz glasnu šutnju, aminovanje i potvrđivanje „bolne istine“ bosansko-bošnjačkih novih kvislinga od javne riječi, koji se ne usuđuju ni pomisliti da misle, bez tutorske sugestije američko-europskih kolonijalista.
Ta „bolna istina“ kako ove beskrupulozne i odvratne Serwerove navode krste novi bosansko-bošnjački kvislinzi iod javne riječi, u službi provođenja kolonizatorske agende, provoditelji procesa proizvodnje pristanka da je sve što kolonizatorska usta izlanu u interesu BiH, njezinih naroda i cjelovitosti zemlje, ne govori ništa drugo nego da se domaći izdajnici i kolonizatoske sluge slažu s činjenicom da Bošnjaci uopće nisu narod, nisu nacija, a napose ni ljudi, jer se za njih strahuje da bi se „mogli učoporiti“, valjda kao vukovi, psi, hijene ili šakali na primjer.
Slažu se gorljivi branitelji cjelovitosti isključivo“papirnate“ Bosne i Hercegovine kao uboge kolonije, rezervata na tlu Europe, sa jednom od najgorih uvreda, ovoga puta izrečenom od strane „najboljih američkih stručnjaka za Balkan“ da se Bošnjacima, eto zato što su pretrpjeli ogromne zločine u ratu od 1992. do 1995. godine, ne može dozvoliti da imaju svoju državu, jer bi se brže-bolje radikalizirali i napravili svoj mali islamski emirat u srcu starog kontinenta.
Nije prvi put da se Bošnjacima nabijaju ovakve frustracije, da su nesposobni, da nemaju demokratski potencijal da imaju svoju nacionalnu državu kao većina naroda iz porodice EU. Takvu besprimjernu američko-europsku patku usvojili su nažalost političari, akademski krugovi, novinari i drugi radnici od javne riječi iz bosansko-bošnjačkoj vizije - utopije o građanskoj i cjelovitoj, euro-atlantski asimiliranoj BiH, bez obzira da li potiču iz konzervativno-vjerskih, ljevičarskih ili socijaldemokratskih krugova, liberalnih akademskih slojeva ili pak nacionalističkog miljea.
Svi se slažu, u svojoj dugogodišnjoj mantri, ugrađenoj na nekoj od gomile sesija ispiranja mozga domaćih političara i javnosti od strane, tobože neovisnih analitičarskih krugova, instituta za mir i stabilnost i slilčno, kako eto Amerika i Europa nikada neće dozvoliti raspad BiH, na što se likuje i iz čega se gaji bosansko-bošnjačka utopija, pa ako ni zbog čega, onda jer ne žele dopustiti stvaranje muslimanske, islamske države na tlu Europe.
Negdje u novembru prošle godine, takvu je mantru ponovio i aktualni član Predsjedništva BiH iz reda Bošnjaka, Bakir Izetbegović, sin prvog Predsjednika Predsjedništva, tobože neovisne Republike BiH i osnivača Stranke demokratske akcije. Kao lutka na nečijem koncu, kao zombie iz B produkcije američke horor tradicije, Izetbegović je pežorativno prema narodu koji ga je izabrao kazao kako je „zanimljivo je da su nam u isto vrijeme nudili, čak nas ohrabrivali da prihvatimo podjelu zemlje gdje bi jedan njen dio bio muslimanska Bosnica. To su priče, a sve ostalo su historijske činjenice i one sadrže odgovor na vaše pitanje o utemeljenosti. Dakle, bošnjački lideri, na čelu sa mojim ocem, to nisu nikad prihvatili, a mogli su.
U ratu, tokom mirovnih pregovora, sve vrijeme nakon rata smo se uporno borili za jedinstvenu, multietničnu BiH“.
Badava je Bošnjacima upinjati se u multietničku i cjelovitu BiH od koje nema ništa. Badava je bosansko-građanskim utopistima pričati priču o korumpiranim nacionalistima i separatistima, i cjelovitoj državi građana kada se sve te incijative unaprijed proglašavaju još jednom bošnjačkom ujdrumom za unitarizacijom i majorizacijom, i to ne samo u hrvatskim i srpskim javnostima, nego sve češće i na samom Zapadu, od kojeg se sa bošnjačko-bosanske strane uvijek očekuje neka intervencija, neki pritisak, veći fokus, interes i inicjativa. Dakle, jedan američki zvaničnik, a to je zamjenik pomoćnika državne tajnice SAD-a Thomas Countryman kaže jedan dan da od dalje centralizacije BiH, tog vječitog sna bosansko-bošnjačkih utopista nema ništa, dok utjecajni Serwer strahuje od toga da se Bošnjaci „učopore“ u dijelu BiH koja po njemu ne bi bila nacionalna državna teritorija Bošnjaka, nego džihadsko-talibanski rezervat koji bi vodio u novu katastrofu na tlu BiH, Balkana i Europe.
Narod bez politike
Jasno je da nema niti bosanskog niti bošnjačkog odgovora na ovakve beskrupulozne i arogantne površne ocjene kolonizatorskih zvaničnika i analitičara jer prosto Bošnjaci i Bosanci nemaju nikave samostalne politike, vizije niti volje da izgrade sopstvenu viziju bez da im neko sa strane kaže šta da urade, iako se ubiše optužujući Srbe i Hrvate da po mišljenje idu u Zagreb i Beograd. Bosansko-bošnjački utopisti vjeruju u šarene laže kolonizatorskih namjesnika iz ambasada, te lažno-neovisnih analitičara i njihovih centara kolonijalnog novogovora u inim centrima, institutima i incijativama koje vrve mirom, stabilnošću i demokratizacijom, a koji ih svode na pse koji bi se učoporili, ako im se da prilika da imaju svoj komad teritorije. Paradoksalno, Bošnjacima, okruženima sve i jednom nacionalnom državom na teritoriju Balkana i Europe, poriče se pravo na istu, tjera ih se na „papirnatu“ cjelovitost krajnje decentralizirane, kolonijalne, monstruozne tvorevine zvane BiH, ali ih se u isto vrijeme optužuje za pokušaj majorizacije zahtjevima za makar mrvu većom centralizacijom, kao sinonima bosansko-bošnjačke utopije o efikasnoj i europskoj BiH. Zauzvrat, Bošnjacima i Bosancima baca se kost srpskog i hrvatskog separatizma u BiH, oko koje se oni brzo okupe i učopore, kako bi rekao vajni analitičar i poznavatelj prilika Daniel Serwer, glasajući se i galameći u cilju prikupljanja jeftinih i besmislenih političkih poena obezglavljenog korpusa glasača i međusobno podijeljene i zaraćene javnosti.
Dok kolonizator ispaljuje svoje dobro poznate novogovorske ćorke o svijetloj budućnosti cjelovite BiH u euro-atlantskoj porodici naroda, Bošnjaci znaju samo upućivati apele međunarodnoj zajednici, kao tragični palestinski lideri te bespomoćno upirati prst u duh iz Karađorđeva. To Karađorđevo kao simbolično mjesto nekoć Tuđman-Miloševićevskog prekrajanja Bosne, aluzije na sporazum Cvetković-Maček, zebnje su o kojima se u bošnjačkim i bosanskim liberalnim krugovima glasno šuti nakon svakog srpsko-hrvatskog približavanja, koje se u bosanskim liberalnim i bošnjačkim medijima primjetno prešućuje.
A i kad se progovori, kao što je lider nekad najveće opozicione, a danas najjače stranke u FBiH, onda se suremljivo i nevoljko Srbima i Hrvatima zamjeri na pretjeranom približavanju, bez da su zovnuli trećeg – nekog predstavnika imaginarne BiH. U glavi je takvome lideru, i ne samo njemu, neka trilateralna osovina Srbije, Hrvatske i BiH, a ne pada mu napamet da pokrene istu lavinu regionalnog približavanja, Bošnjaka prema Srbima i Hrvatima i njihovim nacionalnim državama.
Bošnjaci nemaju ljude koji će voditi nacionalnu politiku jer jedni to ne znaju, ne smiju ili ne žele, dok se drugi upinju da i pored činjenice što su im Bošnjaci ukazali uvjerljivo najveći stupanj povjerenja na izborima, kažu kako nisu iskljućivo bošnjačka politička opcija, perući ruke od odovornosti prema obezglavljenom narodu koji mu je ukazao povjerenje. I kad se spomene raspad zemlje ili daljna teritorijalna prekompozicija na etničkom principu, o kojima su se politički predstavnici Srba i Hrvata u BiH jasno pozitivno izjasnili, onda se na teren ponovno vraćaju teze o nemogućnosti raspada jer ne dolazi u obzir stvaranje islamske državice. A ko kaže da bi bila islamska i da Bošnjaci nemaju dovoljno razvijenu nacionalnu svijest o sekularnom društvu i državi? Kaže kolonizator, a bošnjački i bosanski utopisti nas uvjeravaju da vjerujemo da je to „bolna istina“. Uvjeravaju nas da im vjerujemo da Bošnjaci nisu niti će ikada biti subjekt međunarodne i regionalne politike, osim kao objekt kolonizatorskog iživljavanja i kontrole kako se ne bi učoporili, kako je skandalozno napisao Serwer.
Najgore od svega je što kolonizatorski namjesnici, indoktrinatori i ispirači domaćih mozgova koji su se pretvorili u jadnu kašu, imaju u domaćim redovima Bosanaca i Bošnjaka dovoljno kvislinga od javne riječi koji će za šaku eura prodati budućnost svoje djece u bescijenje, odobravajući svakojakim likovima da ih indirektno nazivaju psima ili pak opakim radikalima, kojima je zaprijetio lider danas najjače stranke u FBiH. Umjesto da ih slušamo kako Europi i Americi prijete našom djecom, nazivajući ih potencijalnim radikalima, psima i džihadistima koji će se učoporiti u svom malom islamskom balkanskom emiratu, treba poručiti kolonizatorima i njihovim kvislinzima da prekinu petnaestgodišnje „primanje“ BiH u euro-atlantsku porodicu sa riječima: „Ne branite nas i ne primajte nas više, ako Boga znate. Hvala"!
Nema komentara:
Objavi komentar